IO2 – Razumijevanje – Testiranje – Tumačenje: Prekogranične prakse u procjeni disleksije

Uvod

Izvješća fokusnih grupa kao što je ovo ne bi se trebala shvatiti kao egzaktna znanost. Iako je ispitan širok raspon mišljenja iz pet različitih zemalja unutar europskog kontinenta, ostaje mogućnost za razvoj: mogao bi se istražiti veći broj zemalja, moglo bi se pitati više dijagnostičara, mogli bi se tražiti osjećaji tijekom duljeg vremenskog razdoblja kako bi objasnili promjenu mišljenja i reflektirane izmjene jednog ili drugog odgovora zbog novih informacija, promjena u kontekstu ili čak razlika u raspoloženju među ispitanicima. Alternativno, sve sudionike u fokusnim grupama mogao bi intervjuirati jedan istraživač, a ne jedan istraživač po zemlji, kako bi se uzeli u obzir različiti načini postavljanja pitanja, traženja odgovora i bilježenja rezultata.

Unatoč tome, kada se vodi računa o bilo kakvoj netočnosti rezultata i kada oni koji provode fokusne grupe imaju na umu svoje odgovornosti da uzmu u obzir situacijsku i okolišnu prirodu studija, fascinantni i korisni podaci mogu se izvući iz takvog ispitivanja.

Ovaj dokument bilježi i objedinjuje tri kategorije informacija:

Razumijevanje dijagnostičara i odgovori na različite "službene" definicije disleksije;
Koje elemente disleksije ti dijagnostičari testiraju i kako ih testiraju; i
Kako oni tumače ove različite elemente disleksije.

Prva kategorija će pokazati vide li dijagnostičari iz cijele Europe disleksiju na isti način; druga kategorija će pokazati da li testiraju iste stvari, na iste načine; a treća kategorija će pokazati razumiju li oni te stvari na dosljedan način od zemlje do zemlje u testiranju za iste (ili različite) stvari. To je trostruki pristup koji se sastoji od razumijevanja, testiranja i tumačenja.

Prvi dio

Razumijevanje

Drugi dio

Testiranje

Treći dio

Tumačenje

Drugim riječima, ako se osoba testira na disleksiju u (na primjer) Hrvatskoj, je li razumijevanje, testiranje i tumačenje tih testova isto kao da je ta ista osoba testirana na disleksiju u (na primjer) Rumunjskoj? Ako nije, postaje od iznimne važnosti stvoriti način prevođenja i usklađivanja tih procjena disleksije tako da – s jedne strane – dijagnoza disleksije osobe ne postane irelevantna ili neprihvatljiva dok se ona seli iz jedne regije u Europi u drugu; dok – s druge strane – političari i oni na položajima vlasti konačno mogu uspostaviti koherentne planove za testiranje na disleksiju, intervenciju i smještaj.

Prvi dio: Razumijevanje

Kako bi se procijenilo prekogranično razumijevanje opće definicije disleksije, dijagnostičari i procjenitelji iz cijele Europe zamoljeni su da kažu koliko se slažu ili ne slažu s definicijama disleksije različitih utjecajnih organizacija; i u kojoj su mjeri vjerovali da su te definicije slične ili drugačije. Dok su se prikazi statistike i rezultata fokusnih grupa neznatno razlikovali, iz ovih su pitanja proizašle snažne slike.

Na primjer, u Velikoj Britaniji (što možda nije iznenađujuće), definicija disleksije Britanske udruge za disleksiju smatrana je najtočnijom; dok je međunarodno (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo) definicija Međunarodne udruge za disleksiju pozitivno ocijenjena.

Popis kratica:

BDA = Britansko udruženje za disleksiju
Rose = The Rose Report (utjecajno britansko izvješće o disleksiji)
BPS = Britansko psihološko društvo
EDA = Europsko udruženje za disleksiju
IDA = Međunarodna udruga za disleksiju
ADA = Američka udruga za disleksiju

UK = Velika Britanija
Ro = Rumunjska
Sp = Španjolska
Niti = Norveška
Cro = Hrvatska

Definicije disleksije o kojima se raspravljalo bile su:

BDA: razlika u učenju koja prvenstveno utječe na vještine čitanja i pisanja. Međutim, to ne utječe samo na te vještine. Kod disleksije se zapravo radi o obradi informacija.
Rose: Poteškoće u fonološkoj svijesti, verbalnom pamćenju i brzini verbalne obrade.
BPS: Točno i tečno čitanje riječi i/ili sricanje razvija se nepotpuno ili s vrlo velikim poteškoćama.
EDA: poremećaj koji uglavnom karakteriziraju ozbiljne poteškoće u stjecanju vještina čitanja, pravopisa i pisanja.
IDA: Neurološki uvjetovano stanje koje utječe na točnost čitanja, tečnost čitanja i pravopis. Neočekivana poteškoća u učenju čitanja.
ADA: genetski uvjetovane procjene koje se nasljeđuju kod ljudi. Na manjkavu osjetilnu percepciju utječu genetski procesi u mozgu.

Drugi dio: Testiranje

Može se intuitivno činiti očiglednim da tamo gdje se testiranje na disleksiju razlikuje od zemlje do zemlje, gdje se testovima traže različite stvari i gdje je prag za "označavanje" u testu različit u različitim regijama, tada je broj zabilježenih osoba s disleksijom u svaka pojedinačna regija – i zapravo ono što su ti ljudi zabilježeni – može varirati. Stoga je važno razumjeti što praktičari u različitim regijama traže i kako.

Treći dio: Tumačenje

Nakon što se utvrdi što procjenitelji i dijagnostičari testiraju, postaje važno utvrditi što oni pod tim stvarima razumiju. Na primjer, ako dva dijagnostičara svaki testira "vizualnu percepciju", ali jedan to tumači kao "vidjeti slova unatrag", a drugi to tumači kao "vidjeti riječi koje se kreću po stranici", tada ne bi bilo mudro zaključiti da zapravo testiraju istu stvar. Također je ključno da znamo koliku važnost procjenitelji pridaju različitim elementima koje možda testiraju. Ako jedan procjenitelj vidi "vizualnu percepciju" kao iznimno važnu, ali "radnu memoriju" kao relativno nevažnu, dok je drugi mislio obrnuto, bilo bi jednako nerazborito zaključiti da "disleksija" znači isto za obje osobe, čak i ako oboje uključuju dva elementa u njihovim procjenama.