Razlike u mjerenjima disleksije

Međunarodna perspektiva je ključna te je važno postići konsenzus o tome što je disleksija. Dok toga nema, djeca s disleksijom neće dobiti adekvatnu podršku te je to glavna misija našeg projekta.

Ključ za usklađivanje različitih mjerenja je prvo u stvaranju međunarodno prihvatljivog razumijevanja što je disleksija. Važno je uvidjeti da ukoliko nemamo usuglašena područja teškoća koja čine disleksiju, kako znamo što mjerimo i jesmo li uopće dijagnosticirali disleksiju ili nešto drugo? Stoga je važno postaviti pitanje: koji su to pokazatelji koji se traže pri procjeni disleksije u različitim zemljama?

Zemlja	Što traže?	Metodologije
Austrija	Fokus je na poremećajima u ponašanju, razumijevanju riječi, razumijevanju rečenice, razumijevanju teksta, fonološkom dekodiranju, miješanju i sintezi, brzini čitanja, pravopisnim i jezičnim vještinama, logičkom mišljenju, brzini obrade i pamćenju. Provjerava se pravopis i provjerava se brzina čitanja.	Provode se testovi točnosti razumijevanja i čitanja te se disleksija promatra kroz model diskrepancije - tražeći neusklađenost između sposobnosti i školskog uspjeha. U Austriji je uobičajeno koristiti “model neslaganja”, tražeći neusklađenost između intelektualnih sposobnosti i školskog uspjeha.
Hrvatska	Razmatra se fonološko pamćenje, fonološka svijest, obrada i dekodiranje, kao i tečnost čitanja i pisanja, razumijevanje teksta, radno pamćenje, imenovanje slova, ponavljanje rečenica i pseudoriječi, vizualna percepcija i sposobnost brzog imenovanja.	Trenutno nema standardiziranog testa za procjenu disleksije. Stručnjaci koriste razne zadatke koji mjere brzinu i točnost čitanja, razumijevanje pročitanog, te zadatke koji procjenjuju fonološke vještine.
Danska	[Nema dovoljno dostupnih informacija]	Pri procjeni se provode testovi čitanja, prepoznavanje riječi (uključujući slike) te niz fonoloških testova. Postoji bojom označen sustav stupnjevanja disleksije, u rasponu od "zelene" (blage disleksije) preko "žute" (umjerena disleksija) do "crvene" (teška disleksija).
Francuska	[Nema dovoljno dostupnih informacija]	U Francuskoj testiranja provodi medicinsko osoblje a gledaju se samo područja u kojima postoje teškoće, a ne i jače strane.
Njemačka	[Nema dovoljno dostupnih informacija]	Nemaju nacionalne smjernice o tome kako testirati disleksiju te koliko je djece ima disleksiju. Postoje istraživanja koje navode da je u školama od 1,9% do 2,6% djece s disleksijom, dok neka navode postotak od 7,1% do 15,6%. U Njemačkoj ne postoje nacionalne smjernice o tome kako testirati, koja standardna odstupanja koristiti i treba li koristiti modele odstupanja.
Norveška	Ocjenjivači ovdje provjeravaju fonološku sposobnost (dekodiranje, miješanje, identifikacija, manipulacija, svjesnost...), tečnost i razumijevanje čitanja i pisanja, prepoznavanje slova, prepoznavanje pseudoriječi, prepoznavanje pravopisnih obrazaca, kratkoročne i verbalne vještine pamćenja i pozadinske probleme kao što su kućno okruženje, problemi mentalnog zdravlja i sveukupne jezične vještine.	U Norveškoj stručnjaci koriste niz procjena fonoloških sposobnosti, pismenosti i pamćenja, koje se ne usredotočuju samo na slabosti već i na potencijalne snage djece koja se testiraju. Također, provode se i razgovori s učiteljima, roditeljima i samim učenicima.
Rumunjska	Oni koji se testiraju na disleksiju općenito traže brzinu i razumijevanje čitanja, ali i točnost čitanja. Ostale stvari koje se testiraju uključuju poremećaje izgovora (dislaliju), oralne vještine, kašnjenje u razvoju jezika, usvajanje vokabulara i prepoznavanje fonema.	Naglašava se psihološko testiranje, a u procesu identifikacije koriste se nespecificirane jezične vježbe. Problemi moraju trajati najmanje šest mjeseci da bi se smatrali disleksijom, čak i kada se u međuvremenu provodi specijalistička intervencija.
Španjolska	Ocjenjivači prvo traže prepoznavanje slova, zatim sposobnost razlikovanja pseudoriječi, zatim gramatičko prepoznavanje i kompetenciju, zatim sintaktičku kompetenciju i na kraju razumijevanje. Traže sposobnosti čitanja i vizualnog skeniranja, testove pisanja i pravopisa, vježbe za testiranje motoričke dosljednosti, kopiranje, brzo imenovanje, sposobnosti sekvenciranja, matematiku, ritam i osobnu povijest. Istraživanja pokazuju da oni također testiraju sluh, iako se čini da ne nazivaju slušnu obradu ili probleme sa sluhom među znakovima disleksije koje traže.	Testovi su uračunati u kliničku povijest ispitanika, njegove vještine čitanja, pisanja i govora, matematičke vještine, upravljanje vremenom, osobnu organizaciju i kognitivne vještine kao što su: pamćenje, pažnja i koncentracija, percepcija, njihova prostorna orijentacija, psihomotorika koordinaciju i njihove sposobnosti sekvenciranja. Koriste se upitnici, usmeno ispitivanje, mjerenje sposobnosti učenika da slijedi upute i prepisivanja, te službeno testiranje na “tri fonološke komponente neovisne o čitanju”.
Švedska	Procjenitelji ovdje provjeravaju fonološke sposobnosti (dekodiranje, miješanje, identifikacija, manipulacija, svjesnost...), zajedno s tečnim čitanjem, pisanjem i pravopisom, vještine razumijevanja slušanja, sposobnost čitanja brzo predstavljenih riječi, sposobnost čitanja i razlikovanja pseudoriječi i neriječi, prepoznavanje ortografskih obrazaca, vještine radne memorije i pozadinske čimbenike kao što su kućno okruženje, opća razina samopouzdanja i problemi s mentalnim zdravljem. Također, provjerava se sposobnost razlikovanja homofona, te vještine logike i percepcije, slušne, vizualne i pozornosti te prostorna svijest.	Primjenjuju se nacionalni standardizirani testovi, procjene školskog zdravstvenog tima i pedagoga, razgovori s roditeljima, učenicima i nastavnicima te usporedba sposobnosti čitanja i pisanja s drugim akademskim sposobnostima.
Ujedinjeno Kraljevstvo	Razmatra se niz sposobnosti, uključujući, iako nisu isključive,: fonološku svijest, fonološku memoriju, radnu memoriju, brzinu čitanja i tečnost čitanja, pronalaženje riječi u slovnim lancima, sposobnosti pravopisa, raspon vokabulara i receptivni vokabular, pisanje, rukopis, i formiranje slova, motorička kontrola, osjećaj za broj i matematičke sposobnosti, logika i zaključivanje, brzina kognitivne obrade i sposobnost brzog imenovanja/deficit.	U Ujedninjenom kraljevstvu provodi se kombinacija psihometrijskog i testiranja inteligencije, mjereći različite oblike inteligencije. Tu su i testovi motoričke kontrole, pamćenja, čitanja i pisanja i sekvencioniranja (pronalaženje, razvrstavanje, uparivanje, itd.). Često se, ali ne uvijek, uzima u obzir model diskrepancije u kojem se gledaju i slabe i jake strane osobe.

U smislu metodoloških razmatranja, tri glavne točke ističu se kao interesantne: treba li koristiti model diskrepancije; koje intervale pouzdanosti i valjanosti trebamo koristiti; te koja standardna devijacija ukazuje da se radi o teškoći.

Sva su ta pitanja ključna za osiguravanje usklađivanja za procjenu disleksije i broja osoba s disleksijom u zemljama Europe. To će pridonijeti usmjerenijoj podršci za djecu s disleksijom. Ovaj projekt pomaže u razumijevanju i mjerenju, spajajući različite nacionalne definicije i procjene disleksije te pomaže u pružanju temelja za dosljednu i međunarodno prihvatljivu podršku .