U Hrvatskoj, kao i na području Europe i Velike Britanije, ne postoje služeno potvrđene brojke o tome koliko je osoba s disleksijom u školstvu ili u populaciji. Tamo gdje ne postoje univerzalno prihvaćene statistike, vlade i paneuropska tijela ne mogu dodijeliti odgovarajuća sredstva za intervencije u obrazovanju, potporu pri zapošljavanju, strategije beskućništva, pa čak ni za prevenciju kriminala. Tamo gdje samo jedna vlada ne shvati razmjere problema s kojima se suočavaju osobe s disleksijom, riskira pogoršanje problema za pojedince, za obrazovanje, za gospodarstvo i za društvo u cjelini. Ovaj projekt daje značajan doprinos europskim – i potencijalno globalnim – naporima da se pruži prava pomoć pravim ljudima na pravim mjestima, učinkovito i suosjećajno.
Trauma kod mladih osoba s disleksijom
Podaci nisu pronađeni
U svijetu je prisutno nekoliko utjecajnih udruga koje se bave disleksijom. Svaka od njih predložila je svoju definiciju disleksije. Te definicije prihvatili su stručnjaci te europska nacionalna tijela.
Različite definicije disleksije
| Organizacija | Definicija disleksije |
|---|---|
| Britansko udruženje za disleksiju | Učenje razlika što prvenstveno utječe na vještine čitanja i pisanja. Disleksija je zapravo o obrada informacija. |
| Rose izvješće | Skupina teškoće u fonološkoj svijesti, verbalnoj memoriji i brzini verbalne obrade. |
| Britansko psihološko društvo | Disleksija je invaliditet definiran kao specifična poteškoća u učenju, koja očituje poteškoće u čitanju, pisanju i pravopisu. Precizno i tečno čitanje riječi i/ili pravopis se razvija nepotpuno ili s vrlo velikim poteškoćama. |
| Europska udruga za disleksiju | A poremećaj uglavnom karakteriziraju ozbiljne poteškoće u stjecanju vještina čitanja, pravopisa i pisanja. |
| Međunarodna udruga za disleksiju | specifično učenje invalidnost koji je neurobiološkog podrijetla i poremećaj koji uglavnom karakteriziraju ozbiljne poteškoće u stjecanju vještina čitanja, pravopisa i pisanja. |
| Američko udruženje za disleksiju | A genski uvjetovana procjena prenosi se naslijeđem kod ljudi, na čije manjkave senzorne percepcije utječu genetski procesi u mozgu. |
Iako ovi opisi disleksije na prvi pogled izgledaju slično, govore vrlo različite stvari. Na primjer, IDA (International Dyslexia Association) i EDA (Europska udruga za disleksiju) slažu se da disleksija ima svoje uzroke u neurobiološkim različitostima, Rose Report je naziva razvojnom, dok ADA (Američka udruga za disleksiju) tvrdi da je genetski uvjetovana i naslijeđena. IDA i Rose Report smatraju da se kod disleksije radi o problemu fonološkog dekodiranja, EDA govori o disleksiji kao kombinaciji fonoloških teškoća i pismenosti, a BDA (Britanska udruga o disleksiji) o njoj raspravlja kao o problemu obrade informacija. Konačno, ADA opisuje disleksiju u smislu teškoća osjetilne percepcije. Oni možda nisu kontradiktorni, ali su vrlo različiti.
Posljedica toga je da obrazovni sustavi u Europi nisu prilagođeni osobama s disleksijom. Statistika pokazuje da odrastanje i školovanje u okruženju koje ne razumije to njihovo stanje mogu utjecati na njihovo mentalno zdravlje. Samo shvaćanjem disleksije ova trauma će se ublažiti. Ako želimo pomoći djeci s disleksijom, moramo znati tko su ona, koliko ih ima i kako im se može pomoći.
Prema Parlamentarnoj skupini za disleksiju i druge specifične teškoće učenja iz Velike Britanije, 84% roditelja reklo je da njihovo dijete osjeća tjeskobu povezanu s disleksijom, a nevjerojatnih 88% je izjavilo da njihovo dijete ima nisko samopoštovanje zbog disleksije. Europska povelja o disleksiji Instituta za disleksiju (2018.) , pokazala je da 40% do 60% djece s disleksijom u Njemačkoj ima psihološke teškoće, uključujući anksioznost i depresiju.
Samoozljeđivanje i suicidalne ideje vjerojatno su najekstremnije manifestacije psiholoških posljedica neprikladnog obrazovanja za učenike s disleksijom. Iako su možda ekstremni, nisu neuobičajeni. Brojke su zapanjujuće. U jednom longitudinalnom istraživanju otkriveno je da se 63% osoba s disleksijom osjećalo bespomoćno, 85% se samoozljeđivalo, 50% je razmišljalo o samoubojstvu, a 42% pokušalo je samoubojstvo.
Drugim riječima, ispravnim, transnacionalnim i prihvatljivim razumijevanjem disleksije i njenim ispravnim procjenjivanjem može se izravno utjecati na uzroke trauma, zlouporabe supstanci i suicidalnih ideja koje su uništile živote mnogih. Bez toga, pomoć će uvijek biti ograničena i nedovoljna.
Croatian 
English 
Norwegian 
Spanish 
Romanian